уторак, 3. фебруар 2009.
Prena
Malo sam istraživala poreklo moga imena.Postoji u severnoj Italiji (prema Švajcarskoj ) čitava regija čije ja ime, sa ponosom, nosim.Meni je ,doduse, ime dala moja tetka.Kažu da ništa u živoztu nije slučajno.Verujem da je tako.Jedino time mogu objasniti i shvatiti moju ljubav prema zemlji Italiji, moju bliskost sa italijanskim jezikom i sa svim što dolazi i potiče iz Italije.Postoji i vrh Monte Prena koji je visok 2651. metar.Regija je prelepa.Ima dosta i jezera i divnih primeraka cveća itd.Sve to možete videti na video snimku koji postoji na mom blog-u.
среда, 21. јануар 2009.
ZLATNA PRAVILA ŽIVOTA
Moj izbor izreka iz knjige ZLATNA PRAVILA ŽIVOTA od M. Hafnera:
SUNCE
Jutro? To je za mene kao noć sa dodatkom sunca.
BRAUNING
Sena se šeće tamo, gde želi sunce.
Kineska poslovica
Spremaj seno, kad sije sunce.
Engleska poslovica
Kako da moje sunce sije uvek, kada se i pravo ponekad sakrije?
ŠEKSPIR
Posle kiše dolazi sunce.
Latinska poslovica
Kad zalazi sunce - ljudi zatvaraju vrata.
ŠEKSPIR
Ništa novo pod suncem.
Kralj SALAMON
Ima slikara koji promene sunce u žutu mrlju, ali ima i drugih koji pomoću svoje
umetnosti i inteligencije promene žutu mrlju u sunce.
PIKASO
понедељак, 12. јануар 2009.
SAM-Branko Ivanović
недеља, 11. јануар 2009.
LORKA-Stabljiko, Stabljiko
Ova Lorkina Stabljika je lijek za moju dušu.Odlučila sam da je podijelim sa vama.Ako kod nekoga izmami osmjeh ili sjećanje na nešto lijepo biće kao da sam učinila dobro djelo.
Stabljiko, stabljiko,
suva i zelena.
Lanokosa cura mala
masline je brala
a udvarač kula, vetar,
struk joj obgrlio.
Tu četiri kabalera
minuše na konju,
u ruhu od teške svile,
plave i zelene,
i u dugom, tamnom plaštu.
"Pođi s nama u Granadu,
curo lanokosa!"
A cura ih i ne sluša.
Tri torera vita struka
minuše na konju,
svi u ruhu narandžastom
i s mačem od srebra.
"Pođi s nama u Sevilju,
curo lanokosa!"
A cura ih i ne sluša.
Najzad, kad je veče palo,
ljubičasto, mutno,
minu mladić sa luninim
ružama i mirtom.
"Pođi sa mnom u Granadu,
curo lanokosa!"
A cura ga i ne sluša,
već masline bere,
dok sve jače struk joj steže siva ruka vetra.
Stabljiko, stabljiko,
suva i zelena.
субота, 10. јануар 2009.
LORKA
Zima pokazuje svoje čari, ali one su za one koji znaju da uživaju u njima.Za nas ostale postoje dobre pjesme, muzika koju volimo i još po nešto...
HERBARIJUM
Cvećem začaran, putnik beloprsti
vuče nekakav herbarijum stari
s mirisom venenja i svetom krstari.
Noću se vraćaju na svoje grane
bešumnim letom duše starih ptica
i pevaju u presovanoj šumi,
gde nemo plaču vrela na sve strane.
Kao nosići dečji, prilepljeni
uz okno, i cvet mimoze i krina,
zarobljen u tim koricama čami
pod neprozirnim kristalom godina.
Cvećem začaran, putnik beloprsti
sav uplakan otvara knjigu svoju,
a mrtve boje na list herbarija
bešumno sve padaju u roju.
петак, 9. јануар 2009.
Pablo Neruda
Danas je jedan od važnijih datuma života mog.Svojoj sreći i svim, meni, bliskim ljudima koji su ostavili traga u meni posvećujem ovaj divni Nerudin sonet.
Pjevaš, a suncu i nebu svojom pjesmom
tvoj glas rasipa žito dana,
govore borovi svojim zelenim jezikom:
cvrkuće svaka ptica zime.
More puni svoje podrume koracima,
zvonima, lancima i jecajima,
zvekeću kovine i oruđe,
zvone kotači karavane.
Ali slušam samo tvoj glas što se diže,
tvoj glas u letu tačan poput stijele
i spušta se tvoj glas s bremenitošću kiše,
tvoj glas rasiplje najviše sablje,
vraća se tvoj glas natovaren ljubičicama
i zatim me prati nebom.
Pjevaš, a suncu i nebu svojom pjesmom
tvoj glas rasipa žito dana,
govore borovi svojim zelenim jezikom:
cvrkuće svaka ptica zime.
More puni svoje podrume koracima,
zvonima, lancima i jecajima,
zvekeću kovine i oruđe,
zvone kotači karavane.
Ali slušam samo tvoj glas što se diže,
tvoj glas u letu tačan poput stijele
i spušta se tvoj glas s bremenitošću kiše,
tvoj glas rasiplje najviše sablje,
vraća se tvoj glas natovaren ljubičicama
i zatim me prati nebom.
четвртак, 8. јануар 2009.
Bugenvilija iz Herceg Novog
Da li ste videli
Ovog leta
Bugenviliju
iz Novog
Oči moje ne upiše
Divnije penjačice
Telo moje ne oseti
Povijuše maznije
A tek njena nedra
Ljubičasta i plava
Narandžasta i crvena
Da ostaneš bez daha
Slikari majstori
Podele njene boje
I njima nalivaju
Svoje akvarele
Tepaju joj bogumila
Jer je blaga
Nežna i čista
I zato je bogu mila
Davno je to bilo
Jedan mornar
U knjige mornarske
Upisan Nikola
A svi mu tepali Niko
Sa svog prvog
Dugog putovanja
Mornar Niko
Umesto poklona
Zlatnih i srebrnih
Najveće blago
Doneo Novom
Zasadivši u vrtu
Biljku divnu
Bogumilu
I kada se barba Niko
Već prosede kose
Posle dalekih mora
I ljubavi poneke
Vraćao umoran kući
On nije gledao
Svetionike i zvonike
On osmatraše samo
Svoju vilu
Bogumilu
Ugledavši je
On je prvi
Kao barba pravi
Najavljivao glasno
Galebovi moji
Kući dolazimo
Lepotice naše
Da mazimo
Narednih godina
Svaki od Nikinih
Mladih galebova
Zasadi po jednu
Bogumilu
I tako barba Niko
Više nije bio sam
Koji je prvi objavljivao
Da stižu u voljeni grad
A svaka bogumila
Voli svoga mornara
I za njegov brod
Stalno boga moli
Neprekidno mu maše
Daje smer i doziva
A da u gradu
Još niko i ne vidi brod
Danas kad baciš
S mora pogled
Vidiš kule grada
Pune sivih bora
Kamena stepeništa
Ovog grada
I stotine bugenvilija
Novog
I ja sam u dvorištu
Pored Kalemegdana
Zasadio jednu
Mazim je
Milujem
Ljubim
I pazim
Ali bez mora plavog
S Orjena kiše
I žarka sunca s juga
Nije to bugenvilija
Iz Novog
Пријавите се на:
Постови (Atom)